понедељак, новембар 12

Fotografija francuskog knjizevnika Albera Kamija
Majka: Kad majka vise ne ume da prepozna sina, njena je uloga na zemlji zavrsena. 

Marta: Sina? Ti si me ucila da vise nista ne postujem.

Majka: To dokazuje da u jednom svetu u kom se sve moze poreci, ipak ima neporecivih sila. Na ovoj 
zemlji gde nista nije sigurno postoji nesto sto je izvesno-ljubav.

Marta: Divna je to ljubav koja vas je zaboravila punih 20 godina. 

Majka: Da, divna je to ljubav koja prozivi 20 godina cutanja.

Marta: A ja majko? 

Majka: Dodje vreme kada ubice, kao ja, otupe na sve, besplodni su, bez ikakve moguce buducnosti. Zato ih i smaknu, nisu vise ni za sta.

0 коментара:

Постави коментар