Приказивање постова са ознаком books. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком books. Прикажи све постове

субота, новембар 23

Skot Ficdzerald je 1936.godine predložio bolničarki Doroti Ricardson 22 knjige koje je smatrao vaznim, prenosi Open Culture. Doroti je negovala knjizevnika koji je u tom periodu boravio u hotelu "Groove Park. Inn" dok je njegova supruga Zelda lezala u obliznjoj bolnici. Na listi se nalaze Prust, Ibzen, Stendal i drugi naslovi:

1.Sestra Keri,  Teodor Drajzer
2.Zivot Isusov, Ernest Renan
3.Lutkina kuca, Henrik Ibzen
4.Vinesburg, Ohajo, Servud Anderson
5.Prica starih zena, Arnold Benet
6.Malteski soko, Dasel Hamet
7.Crveno i crno, Stendal
8.Kratke priče Gi de Mopasana
9.Istorijski uvid u savremenu psihologiju, Gardner Marfi
10.Price Antona Cehova,priredio Robert Linskot
11.Najbolje americke humorističke kratke price, urednik Aleksander Jesup
12.Pobeda, Dzozef Konrad
13.Pobuna andjela, Anatol Franc
14.Drame Oskara Vajlda
15.Svetiliste, Villijam Fokner
16.U seni devojaka cvetova, Marsel Prust
17.Oko Germantovih, Marsel Prust
18.Svanov put, Marsel Prust
19.Juzni vetar, Norman Daglas
20.Bastenska zurka, Ketrin Mejnsfild
21.Rat i mir, Leo Tolstoj
22.Dzon Kits i Persi B. Seli: Kompletna poetska dela

среда, октобар 23

"… znaš, ili sam imao porodicu ili posao, nešto
mi je oduvek stajalo na
putu
ali sada sam
prodao kuću, našao sam to
mesto, ogroman studio, trebalo bi da vidiš prostor i
svetlost,
prvi put u životu imam mesta i vremena da
stvaram.“

ne, dragi moj, ako ćeš da stvaraš
stvaraćeš, makar radio
16 sati dnevno u rudniku
ili
ćeš stvarati u maloj sobi sa 3 deteta
dok si na socijalnoj pomoći,
stvaraćeš i kad su ti deo uma i deo
tela razneti,
stvaraćeš slep
obogaljen
dementan,
stvaraćeš s mačkom koja ti se penje uz
leđa dok se
čitav grad trese od zemljotresa, bombardovanja,
poplave i požara.

vazduh i svetlost i vreme i prostor
nemaju ništa s tim
i ne stvaraju ništa
osim možda dužeg života za nalaženje
novih
izgovora.


vazduh i svetlost i vreme i prostor

понедељак, септембар 16

Sils-Maria, Švajcarska, 2004. Fotograf: Patrick Lakey


Sa spartanskom disciplinom koja nikada nije prestajala da zapanjuje njegovog stanodavca-piljara, Niče bi ustajao svakog jutra sa bledim i još uvek sivim svitajućim nebom, i nakon što bi se umio hladnom vodom iz bokala i popio času mleka u svojoj sobi, radio bi bez prekida do 11 ujutru, osim u slučajevima kada se budio sa glavoboljama i mučninama.
Nakon toga bi otišao u šetnju kroz obližnju šumu ili bi hodao obalom jezera Silvaplana (ka zapadoistoku) ili jezera Siks (ka jugozapadu), zastajkujući povremeno kako bi zapisao trenutna razmišljanja u beležnicu koju je stalno nosio sa sobom. Vrativši se na kasni ručak u Hotel Alpenrose, Niče bi uzimao manje-više "privatan" ručak koji se sastojao od bifteka i "neverovatne" količine voća koja je, prema uverenju direktora hotela, bila glavni uzrok njegovih čestih stomačnih problema. Nakon ručka, ogrnuvši se dugačkim i pomalo otrcanim braon kaputom i naoružan kao i obično svojom beležnicom, olovkom i sivo-zelenim kišobranom kako bi zaklonio oči, krenuo bi u još dužu šetnju čak do Fleksera i njegovog veličanstvenog glečera. Vrativši se kući, negde između četiri-pet časova, momentalno bi nastavio sa svojim radom, osiguravši se prethodno dovoljnom količinom biskvita, seoskog hleba, meda (poslatog iz Hamburga), voća i šoljama čaja koje je pripremao sebi u 'maloj sobi za ručavanje' na spratu koja se nalazila pored njegove spavaće sobe, radio bi sve dok iscrpljen, ne bi ugasio sveću i otišao na spavanje u 11 časova.


Sils-Maria, Svajcarska 2004. Fotograf-Patrick Lakey

Kuca Fridriha Nicea, Sils-Maria, Svajcarska 2004. Fotograf: Patric Lackey


четвртак, август 15




This side of the pond blog Cambridge University pressa je sastavio listu knjiga za čitanje Semjuela Beketa iz poslednjeg izdanja knjige njegovih Pisama (1941-1956):

· Andromaha-Žan Rasin :Ponovo sam pročitao Andromaha sa većim divljenjem nego ikada i sa boljim razumevanjem, barem boljim razumevanjem mogućnosti pozorišta danas.

· Put oko sveta za 80 dana-Žil Vern: Živopisno delo.

· Zamak-Franc Kafka: Osećao sam se previše kod kuće-možda me je to sprečilo da nastavim da čitam. Slučaj zatvoren tamo i tada.

· Lovac u žitu-Dž..D. Selindžer: Dopalo mi se veoma, više nego išta posle dužeg perioda.

· Nakrivljena kuća-Agata Kristi: Veoma umorna Kristi.

· Efi Brist-Teodor Fontana: Pročitao sam je po četvrti put pre nekoliko dana sa istim starim suzama na istim starim mestima.

· Zvonar Bogorodičine crkve-Viktor Igo

· Putovanje na kraj noći-Luj Ferdinand Selin

· Lotremon i Sad- Moris Blanšo: Nekoliko odličnih ideja, ili začetaka ideja, i dosta praznoslovlja kako bi se čitalo lako, ne onako kako prevodilac čita. Šta iz toga proizilazi je zapravo gigantski Sad, ljubomoran na Satanu i njegove večne muke, i pobunjeničku prirodu u odnosu prema čovečanstvu.

· Čovekova sudbina-Andre Marlo

· Komarci-Vilijam Fokner: Sa predgovorom Kenoa to bi bilo dovoljno da se noj ispovraća.

· Ponovljeni performans-Vilijam O Farel: Odlično, nakon što se pregura početak.

· Stranac-Alber Kami: Pokušaj i pročitaj, mislim da je značajno.

· The temptation to exist-Emil Sioran: Odlične stvari tu i tamo. Moram ponovo pročitati njegov prvi roman.

· 628-E8-Oktav Mirbo: Vraški dobro delo.


Izvor: http://www.apieceofmonologue.com/2011/11/samuel-beckett-reading-list-1941-1956.html


субота, мај 25

"Ljubav se može roditi i iz jedne metafore."

"Čovek i ne znajući komponuje svoj život prema zakonima lepote i u časovima najdubljeg beznađa."

"Ono po čemu se čovek koji je studirao razlikuje od samouka nije količina znanja nego to što kod prvog imamo umesto vitalnosti samouverenost."

"Čovek postaje svestan svoje slabosti i ne želi da joj se suprostavi, već da joj se preda. Opijen je svojom slabošću, želi da se sruši na trgu, pred svima, želi da bude dole i još niže."

"Za Sabinu, živeti sa istinom, ne lagati ni sebe ni druge, moguće je samo pod uslovom da se živi bez publike. U trenutku kada neko počne pratiti ono što radimo, počinjemo se, hteli ili ne hteli, prilagođavati očima koje nas gledaju i ništa od onog što radimo nije više istinito. Imati publiku, znači živeti u laži."

"Šta je to koketerija? Moglo bi se možda reći da je to ponašanje kojim se drugoj osobi daje do znanja da je seksualno zbližavanje moguće, pri čemu ta mogućnost nikada ne sme poprimiti karakter izvesnog. Drugim rečima, koketerija je obećanje seksualnog odnosa, dato bez garancije."

"Jedinstvenost ljudskog "ja" krije se upravo u onome što je na čoveku nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što im je zajedničko. Pojedinačno "ja" je ono različito od zajedničkog, prema tome, ono što se ne može unapred odgonetnuti i proceniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti."

"Ponekad se čini kao da u mozgu postoji posebno područje koje bismo mogli nazvati poetička memorija i koje registruje ono što nas je očaralo, dirnulo, ono što je učinilo naš život lepšim. Od vemena kada je upoznao Terezu nijedna žena nije imala pravo da ostavi ni najprolazniji trag u tom delu njegovog mozga."

"Nikada nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su meri naši odnosi prema drugim ljudima posledica naših osećanja, ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su meri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca.
Stvarna dobrota čoveka može se pokazati u svoj svojoj čistoti i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne poseduje nikakvu moć."

"Ljudsko vreme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji napred. To je razlog zašto čovek ne može biti srećan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem."

"Ljubav počinje metaforom. Drugim rečima, ljubav počinje u trenutku kada žena upiše svoju prvu reč u našu poetičku memoriju."

"Ljubavi su kao imperije-kada se ugasi misao na kojima su zasnovane, gase se i one."


уторак, октобар 23



Fotografije biblioteke

I think we ought to read only the kind of books that wound or stab us. If the book we’re reading doesn’t wake us up with a blow to the head, what are we reading for? So that it will make us happy, as you write? Good Lord, we would be happy precisely if we had no books, and the kind of books that make us happy are the kind we could write ourselves if we had to. But we need books that affect us like a disaster, that grieve us deeply, like the death of someone we loved more than ourselves, like being banished into forests far from everyone, like a suicide. A book must be the axe for the frozen see within us. That is my belief.