Приказивање постова са ознаком nemacka filozofija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком nemacka filozofija. Прикажи све постове

среда, октобар 15

You desire to live “according to Nature”? Oh, you noble Stoics, what fraud of words! Imagine to yourselves a being like Nature, boundlessly extravagant, boundlessly indifferent, without purpose or consideration, without pity or justice, at once fruitful and barren and uncertain: imagine to yourselves indifference as a power—how could you live in accordance with such indifference? 
To live—is not that just endeavouring to be otherwise than this Nature? Is not living valuing, preferring, being unjust, being limited, endeavouring to be different? And granted that your imperative, “living according to Nature,” means actually the same as “living according to life”—how could you do differently? Why should you make a principle out of what you yourselves are, and must be?
In reality, however, it is quite otherwise with you: while you pretend to read with rapture the canon of your law in Nature, you want something quite the contrary, you extraordinary stage-players and self-deluders! In your pride you wish to dictate your morals and ideals to Nature, to Nature herself, and to incorporate them therein; you insist that it shall be Nature “according to the Stoa,” and would like everything to be made after your own image, as a vast, eternal glorification and generalism of Stoicism! With all your love for truth, you have forced yourselves so long, so persistently, and with such hypnotic rigidity to see Nature falsely, that is to say, Stoically, that you are no longer able to see it otherwise—and to crown all, some unfathomable superciliousness gives you the Bedlamite hope that because you are able to tyrannize over yourselves—Stoicism is self-tyranny—Nature will also allow herself to be tyrannized over: is not the Stoic a part of Nature? … 
But this is an old and everlasting story: what happened in old times with the Stoics still happens today, as soon as ever a philosophy begins to believe in itself. It always creates the world in its own image; it cannot do otherwise; philosophy is this tyrannical impulse itself, the most spiritual Will to Power, the will to “creation of the world,” the will to the causa prima.

четвртак, октобар 31

Online galerija fotografija  Pitera Lakeya
soba nemackog filozofa Adorna Horhkhajmera






 Adorno Horkhajmer













Basta Getea






Geteova basta








kolegijum u kojem je ziveo Hegel







Hegel-kolegijum

Koliba u kojoj je ziveo Martin Hajdeger






Hajdegerova koliba
Biblioteka Karla Marksa






Marks-biblioteka
Kuca u kojoj je ziveo Siler






Silerova kuca
Silerova soba






Silerova soba
Sopenhauerove knjige








Sopenhauer
Vigenstajnova soba




Vitgenstajn












понедељак, септембар 16

Sils-Maria, Švajcarska, 2004. Fotograf: Patrick Lakey


Sa spartanskom disciplinom koja nikada nije prestajala da zapanjuje njegovog stanodavca-piljara, Niče bi ustajao svakog jutra sa bledim i još uvek sivim svitajućim nebom, i nakon što bi se umio hladnom vodom iz bokala i popio času mleka u svojoj sobi, radio bi bez prekida do 11 ujutru, osim u slučajevima kada se budio sa glavoboljama i mučninama.
Nakon toga bi otišao u šetnju kroz obližnju šumu ili bi hodao obalom jezera Silvaplana (ka zapadoistoku) ili jezera Siks (ka jugozapadu), zastajkujući povremeno kako bi zapisao trenutna razmišljanja u beležnicu koju je stalno nosio sa sobom. Vrativši se na kasni ručak u Hotel Alpenrose, Niče bi uzimao manje-više "privatan" ručak koji se sastojao od bifteka i "neverovatne" količine voća koja je, prema uverenju direktora hotela, bila glavni uzrok njegovih čestih stomačnih problema. Nakon ručka, ogrnuvši se dugačkim i pomalo otrcanim braon kaputom i naoružan kao i obično svojom beležnicom, olovkom i sivo-zelenim kišobranom kako bi zaklonio oči, krenuo bi u još dužu šetnju čak do Fleksera i njegovog veličanstvenog glečera. Vrativši se kući, negde između četiri-pet časova, momentalno bi nastavio sa svojim radom, osiguravši se prethodno dovoljnom količinom biskvita, seoskog hleba, meda (poslatog iz Hamburga), voća i šoljama čaja koje je pripremao sebi u 'maloj sobi za ručavanje' na spratu koja se nalazila pored njegove spavaće sobe, radio bi sve dok iscrpljen, ne bi ugasio sveću i otišao na spavanje u 11 časova.


Sils-Maria, Svajcarska 2004. Fotograf-Patrick Lakey

Kuca Fridriha Nicea, Sils-Maria, Svajcarska 2004. Fotograf: Patric Lackey


понедељак, септембар 10

Fotografija nemackog filozofa Fridriha Nicea

Sam odlazim sada, ucenici moji! I vi podjite odavde, sami! Tako hocu.Idite od mene i branite se od Zaratustre! I jos bolje: stidite ga se! Mozda vase je obmanjivao.Covek saznanja mora ne samo da voli svoje neprijatelje, on mora moci da mrzi i svoje prijatelje.Lose se oduzuje ucitelju, ako se uvek ostaje jedino ucenik. I zasto ne biste cupkali s mog venca?Postujte me, ali sta ako jednoga dana vase postovanje presahne? Pazite se da vas ne zgromi neki kip!Velite da verujete u Zaratustru? Ali sta stoji do Zaratustre! Vi ste moji vernici, ali sta stoji do svih vernika!Jos se niste trazili: umesto toga nasli ste mene. Tako cine svi vernici; stoga se tako malo dobija od svih vera. Sada vas pozivam da izgubite mene i nadjete sebe; i tek kada me se svi budete odrekli, vraticu vam se...