понедељак, септембар 10

Fotografija Semjuela Beketa u pariskom kafeu

"Ceznjiv takozvani razum dugo izgubljen u ceznji. Taj takopogresnoreci. Tako dugo pogresno recen. Znak dugo ocekivanog izgubljenog u ceznji. Duga zaludna ceznja. I jos uvek ceznjiva. Jos uvek blago ceznjiva. Jos uvek blago ceznjiva uzalud. Ka jos slabijoj. Ka najslabijoj. Slabo ceznjiva uzalud za najmanjom mogucom ceznjom.
Nesmanjiva najmanja moguca ceznja. Jos uvek nemoguca ceznja. Jos uvek nemoguca tiha uzaludna najmanja moguca ceznja. Ceznem da sve nestane. Nejasnost nestane. Praznina nestane. Ceznja nestane. Uzalud ceznem da uzaludna ceznja nestane."

0 коментара:

Постави коментар