четвртак, новембар 22
Frida Kalo/Frida Kahlo
Posted by Unknown | 23:46 | citati, fotografija, frida, kahlo, kalo, knjizevnost, paintings, quotes, slikarstvo, slike
Streetcar named Desire
Posted by Unknown | 23:05 | desire, film, marlon brando. tenesi vilijams, movie, streetcar, tramvaj, tramvaj zvani zelja
-Mitch:Oh I don't mind you being
older than what I thought. But all the rest of it. That pitch about your ideals
being so old-fashioned and all the malarkey that you've been dishin' out all
summer. Oh, I knew you weren't sixteen anymore. But I was fool enough to
believe you was straight."
Blanche DuBois: Straight? What's 'straight'? A line can be straight, or a street. But the heart of a human being?
Blanche DuBois: Straight? What's 'straight'? A line can be straight, or a street. But the heart of a human being?
-May I
speak plainly?... If you'll forgive me, he's common... He's like an animal. He
has an animal's habits. There's even something subhuman about him. Thousands of
years have passed him right by, and there he is. Stanley Kowalski, survivor of
the Stone Age, bearing the raw meat home from the kill in the jungle. And you -
you here waiting for him. Maybe he'll strike you or maybe grunt and kiss you,
that's if kisses have been discovered yet. His poker night you call it. This
party of apes.
Categories: desire, film, marlon brando. tenesi vilijams, movie, streetcar, tramvaj, tramvaj zvani zelja
Beleska o poetici-Ivan V. Lalic
Posted by Unknown | 22:46 | Beleska, beleska o poetici, citati, ivan, lalic, pesma, poerika, poezija, srpska poezija
Sacuvati neizgovoreno, kao srž.
Učiti od jabuke: zemlja, kreč i kiša
Rade samo za plod, i nalaze izraz
U toj nesavršenoj, ali zreloj lopti
Što se ne sabira s kruškom.
Uvežbati umetnost odricanja.
Utabati trag.
Stati pred ogledalo, bez straha
Od povratne slike: ona uzvraća izraz,
I to nesavršen, nekog upornog napora
Da se apstrakcija odene u meso,
U dobar provodnik bola.
Ipak, bez ustezanja
Hlebu reći hleb, vinu reći vino
A voljenoj ženi: volim te.
Učiti od jabuke: zemlja, kreč i kiša
Rade samo za plod, i nalaze izraz
U toj nesavršenoj, ali zreloj lopti
Što se ne sabira s kruškom.
Uvežbati umetnost odricanja.
Utabati trag.
Stati pred ogledalo, bez straha
Od povratne slike: ona uzvraća izraz,
I to nesavršen, nekog upornog napora
Da se apstrakcija odene u meso,
U dobar provodnik bola.
Ipak, bez ustezanja
Hlebu reći hleb, vinu reći vino
A voljenoj ženi: volim te.
Categories: Beleska, beleska o poetici, citati, ivan, lalic, pesma, poerika, poezija, srpska poezija
Već godinama učim tvoje crte, u koje dani
Utiskuju svoje male vatre; godinama pamtim
Njihovu svetlucavu neponovljivost, i restekastu lakoću
Tvojih pokreta, iza providnih zavesa popodneva;
Tako te više ne prepoznajem izvan pamćenja
Koje te predaje meni, i tako sve teže krotim
Struju vremena što ne prođe kroz tebe, kroz blagi metal
Utiskuju svoje male vatre; godinama pamtim
Njihovu svetlucavu neponovljivost, i restekastu lakoću
Tvojih pokreta, iza providnih zavesa popodneva;
Tako te više ne prepoznajem izvan pamćenja
Koje te predaje meni, i tako sve teže krotim
Struju vremena što ne prođe kroz tebe, kroz blagi metal
Tvoje krvi;
ako se menjaš, menjam se sigurno i ja,
I s nama taj svet sagrađen oko jednog trenutka
Kao plod oko koštice, satkan od nestvarnog mesa
što ima ukus munje, ukus prašine, ukus godina,
Ukus snega rastopljenog na plamenu tvoje kože.
Već godinama znam da nestajemo zajedno;
Ti progorena zvezdom moga sećanja, izvan koje
Sve manje te ima, ja lepo rasturen u tebi,
U svim popodnevima, u svim sobama, u svim danima,
U svemu što puni te polako, kao pesak
Postelju reke;
i taj naš trenutak
Traje duže od tuđe smrti.
ako se menjaš, menjam se sigurno i ja,
I s nama taj svet sagrađen oko jednog trenutka
Kao plod oko koštice, satkan od nestvarnog mesa
što ima ukus munje, ukus prašine, ukus godina,
Ukus snega rastopljenog na plamenu tvoje kože.
Već godinama znam da nestajemo zajedno;
Ti progorena zvezdom moga sećanja, izvan koje
Sve manje te ima, ja lepo rasturen u tebi,
U svim popodnevima, u svim sobama, u svim danima,
U svemu što puni te polako, kao pesak
Postelju reke;
i taj naš trenutak
Traje duže od tuđe smrti.
понедељак, новембар 12
Alber Kami: Nesporazum
Posted by Unknown | 21:55 | Alber, alber kami, albert camus, citati, drama, francuska knjizevnost, Kami, knjiga, knjizevnost, literatura, nesporazum, pozoriste, romani
Majka: Kad majka vise ne ume da prepozna sina, njena je uloga na zemlji zavrsena.
Marta: Sina? Ti si me ucila da vise nista ne postujem.
Majka: To dokazuje da u jednom svetu u kom se sve moze poreci, ipak ima neporecivih sila. Na ovoj
zemlji gde nista nije sigurno postoji nesto sto je izvesno-ljubav.
Marta: Divna je to ljubav koja vas je zaboravila punih 20 godina.
Majka: Da, divna je to ljubav koja prozivi 20 godina cutanja.
Marta: A ja majko?
Majka: Dodje vreme kada ubice, kao ja, otupe na sve, besplodni su, bez ikakve moguce buducnosti. Zato ih i smaknu, nisu vise ni za sta.
Categories: Alber, alber kami, albert camus, citati, drama, francuska knjizevnost, Kami, knjiga, knjizevnost, literatura, nesporazum, pozoriste, romani
недеља, новембар 4
Borislav Pekic-Marginalije i moralije
Posted by Unknown | 21:05 | borislav, citati, intelektualci, knjizevnost, marginalije, moral, odlomci, pekic
Najdublji intelektualci su i najosetljivi. Tanani kao flispapir. Sam su nerv. Reaguju i na najsuptilniju misao. Puni su trauma, kompleksa, frustracija, inhibicija. Ali su vecinom svinje, sa insanity moralom svinjskog copora. Asocijacije su im komplikovane kao veze u telefonskoj centrali. Partenogeneticni, osetljivi kao amebe, inhibirani, prenapeti, kao curani nadeveni teorijama, bolesni od savesti i nacela, vecno u dilemi, i naravno sa prekrasnim detinjstvom. U jednu rec cudovista.
Categories: borislav, citati, intelektualci, knjizevnost, marginalije, moral, odlomci, pekic
Danilo Kis- Gorki talog iskustva
Posted by Unknown | 20:49 | citati, danilo kis, gorki talog iskustva, knjiga, knjizevnost, odlomci, pisanje, televizija
Tu je, ovih dana, i vasa nova(treca) televizijska drama. U
kakvom su odnosu televizija i pisac?
“Ja licno ostajem ravnodusan prema televizijskom mediju ili,
tacnije receno, prema onoj popularnosti koja se moze steci i koja se stice
preko tzv.malog ekrana. Ta vrsta pucke zabave, barem danas u nas, podseca me
zapravo na vizuelizovana izdanja puckih kalendara, gde se nalazi za svakog po
nesto i o svemu po malo, pa u okviru te i takve sheme i deo nase knjizevne
produkcije na osnovu koje i kroz koju kritika i tzv.siroka publika procenjuju
vas celokupni knjizevni napor, a vasa komsinica, elementarno nepismena, jednako
kao i ugledan kriticar kome vise nije stalo do citanja knjige, donose svoja
decidirana misljenja. A kako god okrenete, TV drama, cak i najbolja, nuzno je
nusprodukt, samim tim sto je namenjena masovnom mediju i sto vas televizija,
bez obzira da li ima dva ili dvadeset sest programa, stavlja pred svoj izbor, a
ne pred vas sopstveni. Hocu da kazem: opredelivsi se za jedan od dvanaest
mogucih programa vi ne vrsite izbor po srodnosti, nego po nuznosti. Ja volim
otmenost knjige, jer ona, po pravilu, dospeva u prave ruke, a izbor je
beskonacan.”
Categories: citati, danilo kis, gorki talog iskustva, knjiga, knjizevnost, odlomci, pisanje, televizija
Пријавите се на:
Постови (Atom)

















