Приказивање постова са ознаком de profundis. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком de profundis. Прикажи све постове

субота, март 30


"Ljubav hrani masta kojom postajemo mudriji nego sto slutimo, bolji nego sto osecamo, plemenitiji nego sto jesmo. Njome mozemo zivot sagledati kao celinu, jedino njome i nicim drugim mozemo razumeti druge u njihovim stvarnim i u njihovim idealnim relacijama. Samo ono sto je lepo i sto je lepo zamisljeno moze hraniti ljubav. A mrznju moze hraniti sve."

De profundis

понедељак, март 25

Fotografija Oskara Vajlda

"...Ah pa ti i nisi imao nikakvih pobuda u svom zivotu! Ti si imao samo apetite. Pobuda je intelektualna teznja. I da si bio "vrlo mlad" kada smo se sprijateljilii? Tvoj nedostatak nije u tome sto si znao premalo o zivotu nego sto si znao previse. Daleko je za tobom ostalo jutarnje praskozorje decastva s njegovim neznim procvatom, jasnim i cistim svetlom, radoscu punom nevinosti i ocekivanja. Hitrim i lakim pokretom presao si iz romantizma u realizam.Pocela te opcinjavati kaljuza i sve ono sto u njoj zivi. Tu je bio izvor nevolje u kojoj si od mene zatrazio pomoc, a ja sam ti je nepromisljeno, prema mudrosti ovoga sveta, pruzio. Moras procitati ovo pismo do kraja, iako ce mozda svaka rec u njemu delovati na tebe kao vatra ili skalpel kojim se hirurg sluzi na osetljivom mesu paleci ranu ili izazivajuci krvarenje. Seti se da se budale u ocima bogova i budale u ocima ljudi i te kako razlikuju. Neko ko nema pojma o nacinima na koji se ocituje umetnost ili o tancinama u raspredanju misli, o pompoznosti latinskog stiha ili o bogatoj muzici grckog vokalnog sastava, o toskanskoj skulpturi ili elizabetanskoj pesmi, moze svejedno posedovati najljupkiju mudrost. Prava je budala, koju bogovi ismejavaju ili nagrdjuju, ona koja ne poznaje samu sebe. Ja sam predugo bio takva budala. I ti si predugo bio takva budala. Nemoj to vise biti. Ne boj se. Najveci je porok povrsnost. Dobro je sve sto se pojmi."

"Patnja je-ma koliko ti to neobicno zvucalo- jedini nacin na koji postojimo, jer je to jedini nacin na koji bivamo svesni postojanja, a secanje na patnju iz proslosti potrebno nam je kao jamstvo, kao dokaz naseg neprekinutog identiteta."