Приказивање постова са ознаком umetnost. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком umetnost. Прикажи све постове

петак, април 18

Jedan od najpoznatijih francuskih grafičara 19.veka, Gistav Dore proslavio se ilustracijama Balzakovih, Rableovih i Danteovih dela. 1860. godine ilustrovao je francusku verziju Don Kihota i njegovi prikazi viteza i Sanča Panse su postali toliko poznati da su uticali na čitaoce, umetnike i pozorišne i filmske reditelje pružajući ideje kako bi fizički dva pomenuta karaktera trebala da izgledaju.
Doreove ilustracije engleske Biblije doživele su veliki uspeh i 1867. Dore je imao veliku izložbu svojih radova u Londonu.
1883.godine ilustrovao je pesmu Gavran Edgara Alana Poa, cenjenu kao jednu od najboljih američkih poema u istoriji. Kao u svim njegovim radovima, ilustracije su bogate detaljima i za razliku od njegovih prethodnih radova, gravure su mekše oslikavajući odlično raspoloženje koje poema nosi.

Gavran: Edgar Alan Po

"Jednom u čas tužan noćni, dok razmišljah, duh nemoćni,
nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skriše,
bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše.
“Posetilac neki – šanuh – kucnuo što može tiše,
samo to i ništa više.”"

 


















Dante Alegijeri: Božanstvena komedija

"Ostavite svu nadu, vi koji ulazite..." (Na vratima pakla)

 

 

 

 


















Migel de Servantes: Don Kihot

“U taj mah ugledaše trideset ili četrdeset vetrenjača koje su se nalazile na tom polju, i čim ih Don Kihot vide, reče svom štitonoši: Sreća upravlja našim stvarima bolje nego što bismo to mogli poželeti; jer tamo, vidiš prijatelju moj Sančo, ukazuje se trideset ili nešto više ogromnih divova s kojim nameravam da zametnem bitku i sve ih lišim života, a plen koji ostane iza njih biće početak našeg bogatstva, jer to je valjan rat i velika usluga Bogu tamaniti s lica zemlje tako opaki soj.

- Kakvi divovi? – reče Sančo Pansa

- Oni koje tamo vidiš – odgovori mu gospodar – s dugim rukama koje ponekad imaju gotovo dve milje.

- Pazite vaša milosti – odgovori Sančo – jer ono što se tamo vidi nisu divovi nego vetrenjače, a ono što na njima liči na ruke, to su krila koja okreće vetar, a ona pokreću mlinski kamen.

- Lepo se vidi – odgovori Don Kihot  - da nisi upoznat sa pustolovinama: ono su divovi; a ako se bojiš, ukloni se odatle i s razdaljine se moli, jer ući ću u strašnu i nejednaku bitku sa njima.

I govoreći tako, obode konja Rosinanta, ne obazirući se na viku svog štitonošte Sanča, koji ga je upozoravao da su ono što će napasti bez ikakve sumnje vetrenjače, a ne divovi. Ali on je tako bio uveren da su to divovi da nije ni čuo viku svog štitonoše Sanča, niti je primetio, iako im je već bio podosta blizu, šta je to. Naprotiv, vikao je na sav glas:

- Ne bežite, kukavička i zlobna stvorenja, jer napada vas jedan jedini vitez!

U tom trenutku vetar poče malo jače da duva, pa se velika krila počeše okretati, a kad Don Kihot to vide, reče:

- Čak i da se razmahujete sa više ruku nego div Brijarej, platićete mi.

I rekavši to iz sveg srca se preporuči svojoj gospodarici Dulsineji od Toboza, moleći je da mu u tom teškom času pomogne; dobro se zakloni štitom, koplje zakači o kariku na prsnom oklopu, pa se u punom Rosinantovom galopu baci i nasrnu na prvu vetrenjaču koja je bila pred njim; i kad kopljem udari u krilo, vetar svom žestinom pokrenu krilo da mu koplje smrska na komade i zbaci konjanika i konja koji se otkotrljaše po ledini u vrlo jadnom stanju. Požuri mu Sančo Pansa u pomoć, koliko god mu je magarac mogao kasati, a kad stiže, shvati da se gospodar ne može ni pomaći. Toliko se bio ugruvao sa Rosinantom.

- Bože, pomozi! – reče Sančo. – Zar nisam rekao vašoj milosti da pazi šta radi, jer su to vetrenjače, da to može prenebregnuti samo onaj ko ima iste takve u glavi.

- Ćuti, prijatelju Sančo – odgovori Don Kihot – jer ratne stvari su više nego druge, podložne neprestanim promenama; štaviše, kako ja mislim, a tako i jeste, onaj mudrac Freston koji mi je ukrao sobu i knjige, pretvorio je ove divove u vetrenjače samo da bi me lišio slave da sam ih pobedio: toliki mi je on neprijatelj…”




















Fotografije preuzete sa sajta: Open culture



среда, јануар 22


Franc Kafka jedan je od najznacajnijih pisaca 20. veka cija su gotovo sva dela objavljena posthumno zahvaljujuci njegovom prijatelju Maksu Brodu a suprotno Kafkinoj želji da ona budu spaljene.
Manje poznati su Kafkini crteži pronadjeni u pismima koje je Kafka pisao svojoj verenici Felici Bauer i u njegovim dnevnicima. Svoje crteze je, barem prema svedocenjima Gustava Janusa dozivljavao kao intimnu stranu sebe:
"Nakon sto sam mu prisao, spustio je olovku na papir na kojem su se nalazile skice uzurbano nacrtanih cudnih figura.
Crtao si?
Kafka se nasmejao i rekao: Ne. Tosu samo skrabotine.
Mogu li da pogledam? Kao sto i sam znas, veoma me interesuje crtanje.
Ali ovo nisu crtezi namenjeni za pokazivanje bilo kome. Potpuno su licni, i stoga necitki hijeroglifi.
Uzeo je parce papira i bacio u kantu koja se nalazila iza njegovog pisaceg stola.
Moje figure nemaju standardne proporcije. Nemaju sopstveni horizont. Perspektiva oblika koji pokusavam da zabelezim nalazi se izvan papira, na drugom kraju nezaostrene olovke-u meni!"

Izdvajam nekoliko crteza koji su meni privukli paznju dok sabrane crteže Franca Kafke možete pronaći u knjizi Setnja po krovu koju je priredio Jovica Aćin u izdanju Geopoetike:
Crtez Franca Kafke iz 1912.godine, Tri trkaca
Tri trkaca iz "Nestanka" 1912/1913

Crtez Franca Kafke iz pisma upucenog Felici Bauer 1913.-Mislilac
Mislilac iz pisma upucenog Felici Bauer (10/13.1.1913)

Crtez Franca Kafke iz Dnevnika 1917.godina-Zena zmija
Zena zmija iz "Dnevnika" 1917.godina

Crtez Franca Kafke-Setnja krovom bez pantalona
Setnja krovom bez pantalona

Crtez Franca Kafke iz "Osam sinova" iz 1917.godine-Macevanje
Macevanje-iz "Osam sinova" 1917.

Crtez Franca Kafke iz Dnevnika iz 1921.godine-Zlovoljan covek u crnom odelu
Zlovoljan covek u crnom odelu-iz "Dnevnika" (14.10.1921)

Crtez Franca Kafke iz Aforizama iz 1917.godine-Konj i jahac
Konj i jahac-iz "Aforizama" 1917.

Crtez Franca Kafke iz Dnevnika iz 1911. godine-Mama Kafka cita
Mama Kafka cita (gore)-iz "Dnevnika" (2.10.1911)

Crtez Franca Kafke iz Procesa-1914/1915.godina- Dvojica koji cekaju
Dvojica koji cekaju-iz "Procesa" 1914/1915

Crtez Franca Kafke iz Nestanka, 1912/1913.godina-Tri trkaca
Tri trkaca-iz "Nestanka", 1912/1913.


Izvori:
http://cultura.elpais.com/cultura/2011/07/04/album/1309730401_910215.html#1309730401_910215_0000000000
http://link.springer.com/article/10.1007%2FBF02093071#page-1





петак, октобар 4

“Art altogether is nothing but a survival skill, we should never lose sight of this fact, it is, time and again, just an attempt -- an attempt that seems touching even to our intellect -- to cope with this world and its revolting aspects, which, as we know, is invariably possible only by resorting to lies and falsehoods, to hyprocrisy and self-deception, Reger said. These pictures are full of lies and falsehoods and full of hypocrisy and self-deception, there is nothing else in them if we disregard their often inspired artistry. All these pictures, moreover, are an expression of man's absolute helplessness in coping with himself and with what surrounds him all his life. That is what all these pictures express, this helplessness which, on the one hand, embarasses the intellect and, on the other hand, bewilders the same intellect and moves it to tears, Reger said.”